Kad god vidim ovu oronulu kuću, sjetim se stare ciganke koja je tu živjela prije nekih 20-ak godina, a nedugo zatim je i umrla. Kuća je bila u jako lošem stanju i tada, a sada samo što se nije srušila.
Sjećam se da sam jedne prilike dok sam bila na putu od škole do kuće, zastala da pozdravim tu ženu koja me je zatim pozvala da uđem unutra, i ja sam i ušla. Nije me spriječilo to što kuća izgleda tako kako izgleda i što je ta žena ciganka. Osjetila sam kao da je bila neko mnogo bitan u svojoj mladosti, i bila sam upravu. Ispričala mi je dio svoje historije i poslove na kojima je radila. Kako i nemam baš najbolju memoriju, ne sjećam se većine stvari koje je pričala, ali sjećam se da je rekla da ima mnogo djece i unučadi koji su u stranim zemljama, a ja sam se ražalostila pri pomisli da kraj sve te djece i unučadi ona živi u tako neuslovnoj kući.
Ipak, glavni razlog zbog kojeg je sjećanje na nju tako živo je zapravo…komad baklave.
Nikad neću zaboraviti taj komad baklave.
Nisam se snebivala ni tad kad mi je ponudila taj komad.
Kuća je bila u neredu, ali nije to bio onaj nered nad kojim se treba zgražati, već nered proizašao iz teškoće i starosti.
Kako starom insanu da sve bude potaman, sređeno, nacifrano…Dobro je ikako i uspjela napraviti onu baklavu.
A baklava je zaista bila jako lijepa.
Okusom ista kao i sve vrhunske baklave, samo je izgledom zaostajala za njima, što meni svakako i nije bilo bitno.
Eeeee sto je zivot. Tako ko ta starica, ko ta kuca. Nekada bila lijepa i nova, sad pusta, oronula i na kraju vise i ne postoji. Uskoro se nece znati ni ko je zivio tu, a vjerovatno ce neko kucu porusiti i nesto novo nekada napraviti. Bit ce kao da starica nikada nije ni postojala
Azra Omnia edit: Aaa vidi ovo: tek sad vidim da mogu ući u tvoj komentar i promijeniti ga, hahahah. ?
Ali djela ostaju da žive; vidiš kako njeno malo djelo koje je opisano u ovom postu i dan-danas živi u meni, a sad će živjeti i u drugima zato što sam prenijela priču o tome.
Ahahahahaha, dobro si ovo otkrila. Cuvaj se iduci put kad budes kod mene komentarisala 😀 haha
Bit će da na kraju neću šta sam rekla a šta nisam rekla ?
Ne sjecas se da ti je rekla;”imam zlatnu djecu a jos zlatniju unucad”
Radje zivi sa laznim svjedocenjem nego sa istinom koja je grobi.
Mogu to razumjeti ,razumjeti njenu bol koju lijeci sa laznim vjerovanjem,ali…ne mogu razumjeti taj odnos majke i djece.Ne mogu i Bog.
Dobro si spomenuo Boga na kraju, mada s namjerom čuđenja ali Bog bi u ovom slučaju mogao biti razlog zašto je to tako. Tako je zato što se djeca i sve ostalo voli više od Boga; zato je takav život u neku (ili u svaku) ruku i pravedan.