Odjednom mi je došla još jedna usporedba vezana za trenutno stanje ovoga mjesta ili bar toga kako se ja na njemu osjećam. Inače mi uvijek dolaze razne blesave usporedbe svega na šta obratim pažnju, ali ovaj put mi je to došlo kao deja vu: taj osjećaj slobode da napokon mogu plesati jer imam prostora za ples, ali zajedno sa njim i osjećaj nelagode pri ispitivačkim pogledima u kojima se naziralo pitanje: “Šta ti radiš tu kad je fajront?”
Kad sam bila dosta mlada, voljela sam ići u disko i plesati. Ali, nisam voljela gužvu. Za ples je potreban neki prostor, no u gužvi je teško stajati a kamoli plesati, tako da bih se uvijek rasplesala tek pred fajront.
Ne bi mene bilo stid plesati ni prije fajronta, ali kako kad nemam dovoljno prostora. Osim toga, na početku su uvijek bili neki narodnjaci a tek pred kraj muzika uz koju se može plesati, tako da sam baš voljela te fajronte. Ali, oni su uvijek donosili i potencijalnu opasnost, jer na njima su ostajali uglavnom muškarci, i nikome od njih nije išlo u glavu da plešem samo zato što volim da plešem. Plešem na javnom mjestu jer nemam kod kuće tu atmosferu, disko kuglu niti onaj umjetni dim, ali, kad se spoji fajront i taj ples, dobije se neka loša slika o takvoj ženi, tako da sam na kraju skontala da je bolje plesati u gužvi i plesnim zamasima ruku udarati sve oko sebe, što bi na kraju rezultiralo time da se ljudi sami razmaknu ili da čak naprave krug.
Lako je biti glavni na fajrontu.
Svi su glavni na fajrontu.
Ipak je bolje plesati u gužvi. Niko nije primoran da obraća pažnju na tebe, ali kad je fajront – jeste, jer prosto ne zna kud bi s očima. Ako te uz to odnekle zna i ne sviđaš mu se, na fajrontu mu se ne sviđaš duplo više, ali mora da te gleda jer i nema baš u koga drugog, s obzirom da mu maltene mašeš rukama ispred očiju, zato što ples zahtijeva razne neuobičajene pokrete.
Možda želi gledati nekog drugog ko bolje pleše (u ovom slučaju: čitati blogere koji bolje pišu), ali ne može jer pleše samo par ljudi dok se ti možda malo više razbacuješ pa mu zato više upadaš u oči. Upadaš. Uzurpiraš prostor. Koristiš situaciju. Bar sve to tako izgleda.
hehe, super. Zanimljivo je kad fine djevojke fino plesu. Sjecam se prije par godina komsija doveo par one mlade raje s faksa, i jedna djevojka plese i drugi momak malkice, ostalih 7-8 niko nista. Bas je lijepo vidjeti kad onako neka lijepa djevojka onako lijepo plese 😀
Razumijem da ti je fino kao i mnogima. U slučaju ovog posta, ja sam se samo sjećanjem vratila u prošlost kad sam još i “mogla” plesati na javnom mjestu (jer nisam znala da to nije uredu), a naravno da mi ne pada na pamet sa ovakvim lajfstajlom i načinom odijevanja da plešem na nekom javnom mjestu. Mada, zamišljam nekad kako to radim prerušena.
Prije cca 14-15 godina, u Domu Mladih bio koncert Štuka na kojem se pojavilo 15-ak ljudi. Mislila da će otkazati, a onda lik rekao “e vi ste raja za koju se svira” i to mi je bio najbolji koncert ikad.
😃😃😃 A vidiš, jest mi neki dan došla i pozitivna usporedba, odmah nakon one prve o tome da me to što se desilo sa bloggerom asocira na brak u kojem je jedan od partnera imao nesreću koja ga je izobličila….Došlo mi je da su svi ovi ljudi koji i dalje pišu ovdje (iako mjesto nije sjajno za nastavak pisanja) – da su to ljudi koji bi i u životu ostali uz izobličenog partnera i i dalje se trudili, voljeli ga i njegovali, mada od njega što bi se reklo “nema ništa” (joj koji izraz za ljudsko biće 😆). Znam da se to dvoje ne može porediti, ali meni je tako došlo…niotkud…pa možda postoji neka vjerovatnoća i da može….