Ne mogaše ništa s noćnog neba da me skine I da svjetlu dana oči se privole; U prisustvu zvijezda osjećah se bolje I najjače sijah kad me stegnu tmine. Mars je često znao od Plutona da me krade Dok me k sebi vukla sila Saturnova, A ja, pod uticajem kretnje retrogradne, Odolijevah snazi Merkurova zova. Venera nije htjela sa mnom da se bavi Jer ta moja narav sasvim joj je strana; Smetaše joj mnogo moj pristup ka ljubavi - Zato ljutito me bacaše ka naručju Urana. A lude li planete! - žalih se Uranu, No nedugo zatim, i on poče da me tjera; I taman da završim u mračnome bezdanu - Kad zavrti me snažni prsten Jupitera! Rekoh mu: - Jupiteru, za te kažu astrolozi Da ti vladaš ovom beskonačnom sferom! - Da, no tvoj je slučaj, po mojoj prognozi, Rješiv tek kad uđem u konjunkciju s Venerom. … Vremenom popustiše sile, kretnje retrogradne, Uticaj ovaj, onaj…i ko će znati više kakav, Jer spoznah - kad se duša u zanosu dade - Da samo Njegov moj je život, smrt, i svemir sav. 6.04.2021
Šta bi s onim fontom naslova? Baš mi je bio šik!
A je li ? Odmah ću ga vratit.
…
Neće slova da stoje raštrkana ko na onoj temi ? Ali stoje takva kada se gledaju postovi na početnoj stranici bloggera. Hajd bar tako.
Ajjj, hvala što si vratila – predobro!