KRETNJE RETROGRADNE

 Ne mogaše ništa s noćnog neba da me skine
 I da svjetlu dana oči se privole;
 U prisustvu zvijezda osjećah se bolje
 I najjače sijah kad me stegnu tmine.

 Mars je često znao od Plutona da me krade
 Dok me k sebi vukla sila Saturnova,
 A ja, pod uticajem kretnje retrogradne,
 Odolijevah snazi Merkurova zova.

 Venera nije htjela sa mnom da se bavi
 Jer ta moja narav sasvim joj je strana;
 Smetaše joj mnogo moj pristup ka ljubavi -
 Zato ljutito me bacaše ka naručju Urana.

 A lude li planete! - žalih se Uranu,
 No nedugo zatim, i on poče da me tjera;
 I taman da završim u mračnome bezdanu -
 Kad zavrti me snažni prsten Jupitera!

 Rekoh mu: - Jupiteru, za te kažu astrolozi 
 Da ti vladaš ovom beskonačnom sferom!
 - Da, no tvoj je slučaj, po mojoj prognozi,
 Rješiv tek kad uđem u konjunkciju s Venerom.

 …

 Vremenom popustiše sile, kretnje retrogradne,
 Uticaj ovaj, onaj…i ko će znati više kakav,
 Jer spoznah - kad se duša u zanosu dade -
 Da samo Njegov moj je život, smrt, i svemir sav.

 6.04.2021