Pomislih da bih mogla ovdje ostaviti poneku fotografiju iz svakodnevnog života, mada ja uglavnom fotkam samo sebe i svoje mačke, jer, kako god okrenem, to dvoje mi najbolje izgleda 😄, ali poželim i ja, ko ova današnja omladina, ganjati neku estetiku, pa biti kao: “Gle, nisam ti ja tu sad bitna, bitno je ovo; bitna je ova umjetnost koju ti prezentiram”, i zaista i jesam jedno vrijeme bila 𝘶 𝘵𝘰𝘮 𝘧𝘢𝘻𝘰𝘯𝘶, ali sad sam se nekako baš pomirila sa sobom pa mi je sve u vezi mene bitno i nemam potrebu ni u kom smislu biti anonimna.
Želim glasom i stasom stati uz svaku svoju rečenicu i napisanu pjesmu, s tim da bih morala stajati ćutke uz neke sramotne događaje iz svoje prošlosti, jer oni će, iako nisu dio mog sadašnjeg bića, zauvijek ostati sramotni, i zato sam ih, u bilo kojem trenutku, spremna priznati kao takve, ali ne mogu zbog njih osjećati stid zato što bi to bilo licemjerno s moje strane, jer – zašto bih osjećala stid sada ako ga nisam osjećala tada…mislim, zar uopšte postoji nešto kao zakašnjeli stid, u smislu: evo odjednom sam se sjetila da me zbog tog i tog događaja, djela ili riječi, treba biti stid.
Što se tiče slika, za sve postoji neko prikladno mjesto, a ovo mjesto je ipak najprikladnije za pisanu riječ…ali, u nedostatku riječi, zašto ne pričati kroz slike…
Zašto ne pokušati svim načinima oživjeti ovo mjesto?
Ovo mjesto i to šta se desilo sa njim me asocira na brak u kome je jedan od partnera imao nesreću koja ga je izobličila i otad više ni blizu ne izgleda isto kao prije. No, on je ustvari isti, samo je sada potrebno više truda oko njega. I normalno da će izgledati sve gore i gore ako mu se uskrati ta njega i trud.
…
Morala sam obrisati pola posta zbog 𝘴𝘵𝘷𝘢𝘳𝘪 𝘬𝘰𝘫𝘦 𝘴𝘦 𝘯𝘦 𝘨𝘰𝘷𝘰𝘳𝘦.
Uglavnom…opet sam okej, a razlog tome je kišno vrijeme, svakodnevno branje oraha i to što sam se nekako uspjela odvojiti od današnje kese i dati je nekome drugom, jer počela mi je smetati ta sebičnost koju bih osjetila u sebi svaki put kada bih vidjela da neko drugi bere orahe koji nisu čak ni u mojoj avliji 😆
Bilo je kao da nešto iz mene želi povikati: “Makni se od Božijeg oraha! Bog želi da samo ja berem te orahe!”
U nastavku neke slike nastale ovih dana…i ona jedva prežaljena kesa oraha… 😄
😍
“Morala sam obrisati pola posta zbog 𝘴𝘵𝘷𝘢𝘳𝘪 𝘬𝘰𝘫𝘦 𝘴𝘦 𝘯𝘦 𝘨𝘰𝘷𝘰𝘳𝘦.” – ehhhhh, daj molim te. Znajuci tebe znam da i to sto ti kazes da se ne govori, to se govori. A tacno je ima stvari sto se ne govore, to si upravu… Jesul ovo tvoji kamioni ? Jesil to postala kamion-prevoznik ?
😃😃😃 Pa vidi, imam problem sa ispovijedanjem kojem sam jako sklona, rekla bih genetski čak. Meni i mojoj porodici apsolutno ništa nije problem za izreći i otkriti. Eh sad, to se kosi sa stidom, samozatajnošću, umjerenošću, a ponekad čak i sa opštom kulturom i svime čemu bi trebalo da teži jedna žena muslimanka, a da ne pričamo tek za udatu ženu muslimanku. Prije sam i imala neko opravdanje za svoje “harambaško pisanje”, sad više ne. Sad mi je to ok samo kada je izraženo u pjesmama, s tim da i za njih sada imam neka pravila, a to što je napisano prije – napisano je prije i to je ok.
Osjećam se dobro kada postupam po tim pravilima dok se u suprotnom osjećam jako loše, tako da nije ni da se ja ustvari nešto mnogo suzdržavam, već samo ne želim doći u situaciju da se osjećam loše…a povuče me ta “harambaška strana” jer želim zabaviti ljude, želim im uljepšati dan, a ujedno i želim da mi se dive jer jednostavno volim to, ko i svaki Ovan. Kad sam već kod Ovna, možda se jednostavno potrefilo da imam sve osobine tog znaka, i nije mi bitno ako je to stvar slučajnosti. To što sam se samo prepoznala u osobinama nekog znaka, ne znači ništa. Mogu apsolutno ne vjerovati u horoskop i smatrati ga lakrdijom, a i dalje se prosto prepoznati u nečemu, jer to prepoznavanje je sasvim prirodna stvar koja nije uslovljena nikakvim vjerovanjem.
Spomenula sam divljenje. Kada dođe do tog divljenja – opet se osjećam loše. Želim se povući, pobjeći, navući zastore i ne izlaziti na bijel dan, ne pisati, ne govoriti, samo da poništim efekte tog užasnog osjećaja. To je jedan od razloga zašto sam ugasila nekoliko profila i promijenila nekoliko blogova.
Neki psihijatar bi se možda mogao pozabaviti s tim jer moguće je i da imam neku vrstu mentalnog poremećaja. Svi u mojoj porodici su posjetili psihijatra i svi imaju neke dijagnoze, samo ja ne.
Vezano za kamione: živim u industrijskoj zoni i oko mene se nalazi nekoliko fabrika.
Ta nekakva tendencija da se sve umrtvi, da se covjek previse pazi, da maltene od insana pravimo krave i ovce koje popiju vode i pojedu trave i dosta od zivota, to se meni vise ne svidja, mozda mi se nekada i svidjalo al eto… Sto se tice psihe, ja mislim da se olaksavanje psihickih problema mogu podpomoci tako sto ce covjek da razgovara ( ili ovjde pise) s drugim ljudima, slusa, dijeli, shali se, žali se 🙂 Stvarno mislim da je to bitno. Jos pogotovo sto ovdje imamo nekakvu sigurnu distancu od svakoga pa se pod ovim maskama mozemo opustiti malo lakse 😀 Za ovo divljenje, pa eto nek ti je to izazov, i kad ti se neko divi da to mozes regulisati. Ja mislim da se covjek povlaci kad misli da ima sta da izgubi, pa onda ide na sigurno, ono sto kazu: bolje je nista ne reci pa ispasti mistican nego progovoriti pa otkloniti svaku sumnju da nismo misticni nego glupi 😀 hehehe. Kod tebe nije tako, ti si pametna. Dzaba, u zivotu je sve rizik, stalno se mora rizikovati sa vecom ili manjom mjerom rizika…. A sto se tice kamiona, naravno da sam se shalio 😀
Jarane, ja ti govorim u kojem slučaju se osjećam dobro a u kojem loše, a cilj nije osjećati se loše, zar ne? Mogu ja sad lako zaredati par hardcore ispovjedačkih postova koji će sigurno biti zanimljivi s obzirom na to šta je većini ljudi inače zanimljivo, a to i jesu uglavnom te neke ispovijedi, ali ja od tog nemam ništa, plus se nakon toga još i osjećam loše.
Ne kažem da drugi nemaju, mislim uopšte ne ulazim u to niti znam kako se drugi osjećaju nakon takvih postova. Vjerovatno se osjećaju dobro jer “izbace to nešto iz sebe”, međutim ja sam pronašla jedno adekvatnije mjesto za to izbacivanje (dova) a na tom mjestu se nakon tog izbacivanja osjećam dobro, dok se ovdje osjećam loše.
Blog se s pravom zove “Rasute misli i…” i trenutno mi i odgovara da se nalazi u takvom stanju.
Ja ustvari ne mogu vjerovati da sam stvarno došla ovdje da nešto pišem, pa neka je bilo šta s obzirom na to da, ako sam mimo ovog bloggera nešto i pisala – bile su to uglavnom samo pjesme a i one su znale biti mjesecima na pauzi. Ova druga strana je pak bila u totalnoj blokadi, tako da me čini sretnom bilo kakav, pa i najmanji povratak tom dijelu sebe.
Pisala bih ovaj komentar do prekosutra.
Pravo da kažem, ja najviše i volim pisati komentare i oni su mi često glavna stvar a post sporedna s obzirom na to koliko me inspiriše dijalog, pa čak i ljutnja proizašla iz nečije kritike.
Vidim, neki ovdje pišu o politici i djeluje mi kao da se dosta razumiju u to, no možda i oni mlate praznu slamu, ali ja to ne mogu znati s obzirom na to da se nimalo ne razumijem u politiku; ja se ustvari najbolje razumijem jedino u samu sebe tako da mi jedino i preostaje pisati o sebi…samo što još nisam skontala kako pisati o sebi a ne ispovijedati se 🤣
Naš narod bi za ovo imao jednu bezobraznu izreku i ustvari bi bio potpuno u pravu 😆
za ovnove trenutno nije bas najbolje doba jer vlada njima suprotna vaga. tesko se prilagodjavaju toj energiji. oni su vise skloni jasnoj i direktnoj akciji, ne vole prevelika taktiziranja i dileme koje to doba nosi.
e sad interesantno je kako puno ovnova ima pjesnika, djelatnost koja ne slijedi bas direktno iz njihovog principa jednostavnosti, aktivnosti i minimalizma. najcesci astroloski uzrok je sto im je merkur, planet pisane i govorne komunikacije, koji utice na nacin kako razmisljaju i komuniciraju , u susjednoj pjesnickoj ribi. neki od vrhunskih pjesnika ima tu kombinaciju, spoj samopouzdanja i samosvjesnosti ovna sa visim vibracijama, metaforama , indirektnoscu, osobenoscu i egzotikom ribe…
Wow, pa zar je moguće da imamo nekog ovakvog, voljnog da piše blog na ovom skoro pa zaboravljenom mjestu! Uvijek obrišem ono ispod naslova: “Dobrodošli na moj blog”, al’ sad stvarno: Dobrodošli na moj blog! 😄
Nisam mislila da će nekome biti bitan taj dio komentara vezan za Ovnove, ali kad već jeste, a i Vi pišete to o čemu pišete na svom blogu, željela bih se dodatno osvrnuti na to.
Nadam se da mi nećete zamjeriti što ću reći da ja ne vjerujem u predviđanja budućnosti tj. vjerom mi nije dozvoljeno povjerovati osobi koja se bavi time jer bih time izašla iz vjere. To ima logike i moglo bi se baška pisati o tome, ali bilo bi predugo sada se zadržati na toj temi.
Iako ne znam mnogo o astrologiji, mislim da je korisna u onom aspektu u kojem se bavi osobinama znakova (a čini mi se da se i Vi bavite baš tim dijelom astrologije na Vašem blogu) i da u tom smislu može poslužiti kao vodilja ka boljem razumijevanju sebe, a bolje razumijevanje sebe i rad na onim lošim stranama našeg astrološkog znaka, može uticati na drugačiji ishod naše budućnosti, u smislu da je uvijek veća vjerovatnoća da ćeš imati bolju budućnost ako budeš bolji čovjek. Pod “bolju” ne mislim ujedno i sretniju, jer sreću ne vidim kao mjeru kvaliteta nečijeg života zato što izuzetno loši ljudi mogu biti sretni.
Ovo “vjerovatnoća” me opet drži na nekoj sigurnoj strani jer time želim reći da je samo Bog taj koji SIGURNO a ne VJEROVATNO određuje sve na ovom svijetu.
Mislim da ćete se složiti da za mene nije bilo baš jednostavno zakoračiti u ovo polje s obzirom da astrologija i nema neko pohvaljeno mjesto kod većine islamskih učenjaka. Ja sam ipak tek samo zakoračila, a kasnije je moj fokus skrenuo na nešto drugo (i ovo je tipično za Ovnove 😄) tako da i ne mogu govoriti puno o onome što ne znam, ali mogu (a baš to najviše volim) govoriti o svom iskustvu sa ljudima pod određenim znakovima jer to iskustvo me i jeste navelo da krenem malo i čitati o svemu tome.
Pomislila sam: “Hmmm….pa čekaj malo…nemoguće da je slučajnost da su baš toliko slične sve osobe koje sam upoznala pod tim i tim znakom.”
Desilo se to da sam se, u potrazi za mužem, mnogo izložila (uglavnom na stranim stranicama za upoznavanje), i svaki put kada bih imala taj početni razgovor sa nekim, ja bih ga, više iz neke navike nego iz stvarnog zanimanja, upitala i koji je znak, no tek kasnije sam, nakon što se prikupilo dosta tih encountera koji su većinom za kratko vrijeme završavali sa eliminacijom jedne od strana, skontala da to ustvari i nije bezveze, jer stvorila se dobra baza za upoređivanje.
Upoređivanje će kasnije postati jedan od mojih omiljenih “alata” pri razgovoru sa muškim dijelom populacije, jer niko mi više nije mogao reći: “Ti hoćeš nešto što nema nigdje!” “Niko to ne bi tako!”…itd….jer bih ja tada odmah zarovila u tu svoju “bazu” i našla nekoga ko bi upravo TO i baš TAKO, ali ne bi nešto drugo ili ja ne bih nešto što on hoće i zato je i završilo sa eliminacijom. Moja direktnost, iako većini jako neprivlačna, značajno je pomogla da se to što brže završi, u suprotnom bih izgubila dosta vremena i dan-danas bi bila u potrazi za mužem 😅 No ipak, za sve je najzaslužniji Onaj koji me nadahnuo da pogledam u smijeru koji će me odvesti direktno do željenog odredišta.
Koliko vremena potroših na ovo a nisam se još kako treba ni dotakla Vašeg komentara. 😬
Kažete da vlada suprotna vaga. Opet kažem, ne razumijem se mnogo u to, ali stvarno se i osjećam tako kao da vlada nešto suprotno i mnogo sam uznemirena. Ovo mjesto mi sada bukvalno služi kao sklonište.
Što se tiče riba..ne mogu dobro da se sjetim…ali mislim da imam ribe i bika u…kako se to zove…moon sign, rising sign…čačkala sam taj chart ali nisam se nešto mnogo zadržala na tome, a kasnije sam to i zaboravila. Opet mogu reći više samo iz svog iskustva.
Ribe i Djevice su moje omiljene ženske osobe, i desilo se da uvijek stupim u prijateljski odnos sa ženama pod tim znakovima. S muškarcima koji su Ribe i Djevice, nisam imala dobra iskustva.
Uvijek su me privlačili muški Lavovi ali takvi su uglavnom uvijek htjeli neke Ribe. 😄
Privlačili su me i Bikovi i Jarci, ali oni su me mnogo povrijedili, i to uzastopno, tako da se s pravom može reći da ima neki odbijajući faktor u meni koji njima ne odgovara, dok su mene takvi znakovi zaista mnogo privlačili.
Muškarci Ovnovi – nit su mi se sviđali nit sam nešto gledala u njihovom pravcu, opet ponavljam, ne zbog znaka jer su ovi zaključci proizašli kasnije, kada se stvorila ta neka baza i kada je bilo dosta “materijala” za upoređivanje, pa bih se ja onda prisjetila one tada nebitne stavke o tome ko je koji znak.
Žene Ovnovi – i sa njima sam lako sklapala prijateljstva.
Žene Škorpije – nismo se baš nešto “podnosili” 😅 Jednom sam se čak i potukla sa ženom Škorpijom.
Muškarci Škorpije – uopšte nemam iskustva za njima.
Muškarci Blizanci – bilo je samo jedno fatalno iskustvo koje me mnogo povrijedilo.
Žene Blizanci – jedno od najvećih prijateljstava u mom životu bilo je sa takvom ženom. Ako je većina ženskih Blizanaca poput nje – onda su to osobe jako raskošnog ali i zeznutog duha 😄
Eto, napisala sam dug komentar pa sad ne moram pisati post. 😄
Hvala Vam što ste me inspirisali na to.
P.S. Imam pjesmu pod nazivom “Kretnje retrogradne” koja je većinski zabavnog karaktera, ali na kraju se završava jednim za mene jako smislenim zaključkom, pa pomislih da bi bilo idealno vrijeme da je objavim u jednom od narednih postova…
hvala na dobordoslici,
zamolio bih te da se ne persiramo, ovdje smo kolege blogeri. ja sam inace u nekom stalnom procesu istrazivanja i ucenja, interesuju me ljudi, svijet, pojave, pri tome pustam “slucaju” i spontanom da me vodi i nosi, dajuci tom interesovanju smjer.
svidja mi se kako si to objasnila za srecu, ja umjesto srece koristim rijeci ispunjenost, potencijal, saorealizacija.
otprilike i ja sam slicno krenuo, uporedjujuci ono sto sam vidio sa opstim zakonitostima suncevog znaka, nije mi imalo smisla, odustajo, odbacivo, ali nesto me je stalno vracalo. pisao sam o tome na pocetku malo.
rising sign je podznak, moon mjesec, ima deset glavnih elemenata merkur, venera, mars (vladar ovna), jupiter… i razmatra se njihov polozaj po znakovima i na odredjenim tackama u trenutku rodjenja sto daje dodatan akcent prici suncevog znaka da tako kazem.
slazem se sve sto si napisala u vezi buducnosti, ja to posmatram kao neke energije, potencijal, kojim covjek moze i upravljati za svoje neke potrebe, ne tumacim to tako fatalisticki. a da napomenem da astrologija na zapad i jeste dosla od Islamskih ucenjaka, intelektualnih i duhovnih giganata. recimo persijski astronom, matematicar, pjesnik Omar Khayam je jedan od njih.
kad kazem vlada vaga , to je doba znaka suprotnog ovnu, znaci rodjeni otprilike od 23 septembra do 23 oktobra. i u tom periodu generalno ovan je u nekom svom najvecem padu, uslovno receno. isto kao sto je u najvecem usponu u svoje doba i u doba drugih vatrenih znakova lava i strijelca…
hvala ti na ovom podijeljenom iskustvu i iskrenosti, meni su uvijek ta licna iskustva dragocijena, pogotovo nekog ko je to pratio i provjeravao na sebi. bas kao sto kazes to mozes samo uporedjujuci ljude , kako inace mjeriti koliko je neko optimistican, pesimistican, snalazljiv, iskren i slicno. a opet i genetski, svakako ovan u nekoj porodici koja je vise zatvorena nece biti isti kao u nekoj gdje su njegove osobine jos vise podsticane. ima tu puno faktora, ali se mogu izvuci validni potencijali koji mogu pomoci u orijentaciji , u sirem pogledu koji ljudi nekad nemaju pogotovo kad je o njima rijec. vide se uvijek iz jedne te iste pozicije.
neke stvari su me i nasmijale, opservacija o lavovima koji traze ribe 🙂 cesto vole partnere koji ce im se vise diviti, a ovan je uglavnom usmjeren na sebe kao i oni 🙂
u svemu tome igraju vaznu ulogu i drugi elementi, polozaji venere, marsa i drugih planeta u natalnoj karti, medjusobni uglovi planeta osoba, kuce – tzv tacke nebe za vrijeme rodjenja… izrodila se tu, pa mogu i reci , jer jedno vrijeme je i bilo tako, citava nauka. onda se utvrduje potencijal uticaja na karakter, odnose pa i tokom vremena. ali naravno sve sa nekom vjerovatnocom, nikad sigurno i svevazece, sasvim dovoljno da moze biti orijentacija i pomoc u nekim spornim momentima, ukazati na pravac, djelovanje itd
iscekujem pjesmu 🙂