Ja nikad nisam bila neko nešto naročito bitan na ovom mjestu, uostalom kao ni u cijelom životu, ali mislim da sam imala sjajnih momenata i da se neko prosto zadesio tu u tim momentima pa me (opet na momente) možda i doživio kao nekog mnogo bitnog.
Upravo radi tih momenata koji su nešto značili, mene je nešto povuklo da ovdje samo dođem vidjeti “šta ima”, a pošto to ne mogu gledati iz prikrajka kao neki lopov, niti mogu samo napisati: “Šta ima?”, ja sam, onako random, “bacila” nešto iz skorije arhive, samo da dam neki signal da sam tu, ne namjeravajući i ostati tu, mada kod mene su uvijek otvorene sve opcije – pa niti nešto jako želim, niti ne želim, što je u jednu ruku loša stvar, a u drugu snaga kojoj se i sama divim. U treću ruku (kojoj bi se ipak najviše priklonila) – to je balans i umjerenost življenja. Jeste da se tako “umjeren”, bez nekog naročitog zanosa, bez prevelike sreće ali i bez zapadanja u preveliku tugu, teško može stvarati, pisati i inspirisati, i ja priznajem da je teško, ali ne i nemoguće, a sve što se uspije iz bilo kakve teškoće, normalno da više i vrijedi.
Hvala Bogu na MOMENTIMA kojih je uvijek bilo i uvijek će biti, i hvala Mu i na tom uspijevanju na momente, na ponekom stihu koji proizađe iz tih momenata, na ponekom sjajnom zaključku, pa nema veze što je sve mimo tih momenata onako osrednje, uključujući i mene koja sam osrednji čovjek. Kada se zbroje svi moji sjajni momenti, možda njihova snaga na kraju i nadmaši tu osrednjost…ko zna…
Tesko je covjeku pronaci rijec koja bi bila kao eho duse .Nije nemoguce ,Kazem o teskoci.Kad taj eho naseg bunara uoblicimo mislima onda dobivamo frekvenciju koja nema svoj nepromjenljivi kontinuitet.
Volim kad covjek stvara ne misleci na strah povodom svog umijeca.Ovo je tema za milionsku knjiznicu.
Time je bastinik slobode a bome i ljubavi.:)))
Ne radi se o strahu vezanom za umijeće već o strahu od prevelikog razotkrivanja koje bi trebalo da se dešava jedino pred Bogom, a ne pred ljudima, a meni to razotkrivanje kao da je u genima. Moja mati bi ispričala cijeli svoj život nekome ko se samo pozdravio sa njom ili koga čak vidi prvi put. Ništa je ne bi moglo zaustaviti. Nije imala osjećaj o tome da se neke stvari JEDNOSTAVNO NE GOVORE. Zapravo, mnogo je ljudi koji nemaju osjećaj o tome. Volim imati stvari pod kontrolom jer jedino tako osjećam da imam istinsku slobodu; u suprotnom sam samo razuzdana budala.
Mada, umijeće tu jeste na udaru, i ti si dijelom upravu, zato što sa takvim načinom razmišljanja čovjek dođe u stanje kada osjeća da jednostavno ne može više ni o čemu pisati jer, kad se sve što bi imao reći sapere u sedam voda, ne ostane skoro ništa; ostane kao neka zlatna prašina pomiješana sa muljem na dnu sita. Mislim da su toga itekako svjesni neki stariji blogeri daleko mudriji od mene, a koji više skoro da i ne pišu iako imaju želju za tim…
Ja bas volim tipkanje s tobom, tvoje tekstove, ti imas smisla za sve u komunikaciji. Tako da naprotiv, npr meni si bila neko bitan na ovom mjestu a vidim i drugi su se obradovali tvom dolasku. Nadam se i obradovat ces me ako te bude tu
I smislu treba gorivo, a ono se stvara od interakcije sa drugim ljudima, interakcije koja meni uglavnom uvijek fali, ne kao introvertu koji većinom voli biti sam, već kao čovjeku koji uvijek želi nešto smisleno da kaže, ali ne može se smisao vaditi samo iz usamljene rupe mada je i ona potrebna kao druga strana balansa, ali sama ne može stvoriti potpun smisao, tako da ja bukvalno trenutno samo želim da malo izađem iz te rupe.
Neki bi rado u rupu, al et… Naravno da ti treba interakcije, kao i svima nama. Komunikacija sa ljudima je potreba, to nije ono kao jagoda na tortu pa moze ali ne mora, ne nego nama to treba za normalno zdravlje insana. Ja sam ovdje i volio doci jer ovdje ima ljudi koji su kao osobe su zanimljivi, slicni, moze sa njima nesto zajednicko imati (ne mora sve naravno) Zato ne vidim razloga da bez potrebe zatvaras “prozor” bloga, tj. zasto nebi imala jos jedan prozor u svijet koji mozes koristiti kako ti zelis i gledati kroz njega kad ti zelis i nikakve stete od njega nemas. Evo nas ovdje da pricamo, malo se mentalno rasteretimo, meni je bas super s tobom pricati … ti znas ko je mene ovdje doveo 😀
Uvijek zaboravim ko te doveo ovdje 😄 Trebam u biografiju staviti founder of – pa link na tvoj profil 😄
De mi reci da li mi je dobar novi naziv bloga ili bi pak bilo bolje “Rasuta proza i sabrana poezija” jer sad kontam da bi taj naziv možda bio bolji…ali uglavnom to je to što sam trebala, i baš je došlo kao vijeran opis onoga što bi se moglo nalaziti ovdje, što me čini jako zadovoljnom, jer ipak ja težim nekom redu, bez obzira na čest nered u glavi.
hahahaha, dobro si ovo rekla “Founder of NKTB ” hahahha. Vidis koliko si ti uticala ne samo na moj zivot, nego i na zivot ovoliko blogera 😀
Sto se tice naziva bloga, pa ti znas da ja i nisam bas neki kvalitetan poeticar i da ja kod tebe volim vise tvoj analiticki um jer te smatram vrlo inteligentnom i zanimljivom osobom. Ja bih radije da ti pises postove o zivotu, da promisljas, da prenosis svakodnevnicu, da se druzis, opustis, pricas sta ti je na pameti (dakle kao sto radim i ja 😀 ) nego da pises poeziju iako si ti tu odlicna.
Nadam se da neces opet otici s bloga, meni bi pravo zao bilo. Volio bih vala po nekada i da se cujemo preko drugih komunikacija osim blogera