DIARY

AZRA OMNIA ʋʂ DESANKA MAKSIMOVIĆ ( 𝘱𝘰𝘦𝘵𝘴𝘬𝘪 𝘥𝘶𝘦𝘭 )

     -ˋˏ ༻❁༺ ˎˊ-

DESANKA MAKSIMOVIĆ: 𝑺𝑻𝑹𝑬𝑷𝑵𝑱𝑨

Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
Da volim i želim tvoja oka dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
Dok od sebe samo nagoveštaj da.

Ne, nemoj mi prići! Ima više draži
Ova slatka strepnja,čekanje i stra`.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži
O čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu?
Iz daleka samo sve k`o zvezda sja;
Iz daleka samo divimo se svemu.
Ne, neka mi ne priđu oka tvoja dva.

    -ˋˏ ༻❁༺ ˎˊ-

AZRA OMNIA: 𝑺𝑨𝑴𝑶𝑶𝑫𝑩𝑹𝑨𝑵𝑨

Željeli smo isto u tim godinama ludim
kad mori nas ljubav i mladenački stid,
i kako da se tvome razmišljanju čudim
kad slične oči krase taj pjesnički vid.

Sigurna sam (a ti s onog svijeta potvrdi)
da strepnja zapravo bješe samoodbrana
od ostvarenja koje ljubav pomalo nagrdi
pa više ne možeš je piti ko čašu bez dna.

Ipak – došao je razlog ostvarenoj sreći
i poništio dejstvo duge samoodbrane,
jer tada nisu mogle baš nikakve riječi
pa ni stihovi poput ovih da te odbrane.

U tome se krije i mudrost nepregledna –
da ni svaka ljubav nije ostvarenja vrijedna.

About

𝑴𝒚 𝒄𝒉𝒐𝒊𝒄𝒆𝒔 𝒂𝒓𝒆 𝒎𝒚 𝒃𝒊𝒐𝒈𝒓𝒂𝒑𝒉𝒚. ┊ ┊ ┊ ┊ ┊ ┊ ┊ . -ˋˏ✄┈┈┈┈ -ˋˏ✄┈┈┈┈ -ˋˏ✄ 𝘐𝘧, 𝘧𝘰𝘳 𝘢𝘯𝘺 𝘳𝘦𝘢𝘴𝘰𝘯, 𝘺𝘰𝘶 𝘸𝘰𝘶𝘭𝘥 𝘭𝘪𝘬𝘦 𝘵𝘰 𝘤𝘰𝘯𝘵𝘢𝘤𝘵 𝘮𝘦, 𝘮𝘢𝘺𝘣𝘦 𝘢𝘥𝘷𝘪𝘴𝘦 𝘮𝘦 𝘱𝘳𝘪𝘷𝘢𝘵𝘦𝘭𝘺 𝘰𝘳 𝘴𝘪𝘮𝘱𝘭𝘺 𝘸𝘪𝘴𝘩 𝘵𝘰 𝘩𝘢𝘷𝘦 𝘢𝘯 𝘦𝘮𝘢𝘪𝘭-𝘣𝘶𝘥𝘥𝘺, 𝘐 𝘦𝘯𝘤𝘰𝘶𝘳𝘢𝘨𝘦 𝘺𝘰𝘶 𝘵𝘰 𝘸𝘳𝘪𝘵𝘦 𝘮𝘦 𝘰𝘯: ➤ ➤ ➤ 𝘰𝘮𝘯𝘪𝘢𝘢𝘻𝘳𝘢@𝘺𝘢𝘩𝘰𝘰.𝘤𝘰𝘮 ┊ ┊ 𝘐'𝘮 𝘯𝘰𝘵 𝘢 𝘣𝘪𝘨 𝘧𝘢𝘯 𝘰𝘧 𝘤𝘩𝘢𝘵 𝘢𝘯𝘥 𝘋𝘔'𝘴 𝘣𝘶𝘵 𝘐 𝘭𝘪𝘬𝘦 𝘵𝘰 𝘳𝘦𝘢𝘥 𝘢𝘯𝘥 𝘸𝘳𝘪𝘵𝘦 𝘭𝘰𝘯𝘨 𝘮𝘢𝘪𝘭𝘴 (𝘯𝘰𝘵 𝘵𝘩𝘢𝘵 𝘐 𝘥𝘪𝘥 𝘵𝘩𝘢𝘵 𝘪𝘯 𝘢 𝘭𝘰𝘯𝘨 𝘵𝘪𝘮𝘦).

2 comments on “AZRA OMNIA ʋʂ DESANKA MAKSIMOVIĆ ( 𝘱𝘰𝘦𝘵𝘴𝘬𝘪 𝘥𝘶𝘦𝘭 )

  1. Lijepa komparacija .Pjesnicko imanje je univerzalno i tesko ga se moze podvesti pod ime.

    Ima pjesnika Balkana koji su maestralno pisali o osjecajima i inteligenciji voljenja

    Doći će i trenut poslednji i sveti,

    Kada ćemo jednom, mirno čekajući,

    Reći jedno drugom: već je vreme mreti,

    Kao što se kaže: već je vreme kući.

    U horizont prazan gledajući tada,

    Na ivici gde se mrak i svetlost deli,

    Zamrznuće mirno suza zadnjeg jada,

    Jada što se nikad, nikad nismo sreli —

    U sunčana jutra tražeć jedno drugo

    Kraj zelenih reka; ili noć kad brodi,

    I dok mesečina nepomično, dugo,

    Leži hladna, bela, na zaspaloj vodi.

    Dok je prilazio čas povratka sveti,

    Umorni, taj susret večno čekajući,

    Kada ćemo reći: već je vreme mreti,

    Kao što se kaže: već je vreme kući.(Ducic)

    • Hvala Vam na ostavljanju ovih predivnih stihova čija ljepota ujedno pokazuje i djelimičnu manjkavost mojih, ali to me samo inspiriše da se potrudim uzdići svoje buduće stihove na jedan više nivo. Uistinu su kao poklon ostavljen ispred vrata u koji se dugo i dugo gleda i već sam ih pročitala nekoliko puta.

Komentariši