-ˋˏ ༻❁༺ ˎˊ-
DESANKA MAKSIMOVIĆ: 𝑺𝑻𝑹𝑬𝑷𝑵𝑱𝑨
Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
Da volim i želim tvoja oka dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
Dok od sebe samo nagoveštaj da.
Ne, nemoj mi prići! Ima više draži
Ova slatka strepnja,čekanje i stra`.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži
O čemu se samo tek po slutnji zna.
Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu?
Iz daleka samo sve k`o zvezda sja;
Iz daleka samo divimo se svemu.
Ne, neka mi ne priđu oka tvoja dva.
-ˋˏ ༻❁༺ ˎˊ-
AZRA OMNIA: 𝑺𝑨𝑴𝑶𝑶𝑫𝑩𝑹𝑨𝑵𝑨
Željeli smo isto u tim godinama ludim
kad mori nas ljubav i mladenački stid,
i kako da se tvome razmišljanju čudim
kad slične oči krase taj pjesnički vid.
Sigurna sam (a ti s onog svijeta potvrdi)
da strepnja zapravo bješe samoodbrana
od ostvarenja koje ljubav pomalo nagrdi
pa više ne možeš je piti ko čašu bez dna.
Ipak – došao je razlog ostvarenoj sreći
i poništio dejstvo duge samoodbrane,
jer tada nisu mogle baš nikakve riječi
pa ni stihovi poput ovih da te odbrane.
U tome se krije i mudrost nepregledna –
da ni svaka ljubav nije ostvarenja vrijedna.

Lijepa komparacija .Pjesnicko imanje je univerzalno i tesko ga se moze podvesti pod ime.
Ima pjesnika Balkana koji su maestralno pisali o osjecajima i inteligenciji voljenja
Doći će i trenut poslednji i sveti,
Kada ćemo jednom, mirno čekajući,
Reći jedno drugom: već je vreme mreti,
Kao što se kaže: već je vreme kući.
U horizont prazan gledajući tada,
Na ivici gde se mrak i svetlost deli,
Zamrznuće mirno suza zadnjeg jada,
Jada što se nikad, nikad nismo sreli —
U sunčana jutra tražeć jedno drugo
Kraj zelenih reka; ili noć kad brodi,
I dok mesečina nepomično, dugo,
Leži hladna, bela, na zaspaloj vodi.
Dok je prilazio čas povratka sveti,
Umorni, taj susret večno čekajući,
Kada ćemo reći: već je vreme mreti,
Kao što se kaže: već je vreme kući.(Ducic)
Hvala Vam na ostavljanju ovih predivnih stihova čija ljepota ujedno pokazuje i djelimičnu manjkavost mojih, ali to me samo inspiriše da se potrudim uzdići svoje buduće stihove na jedan više nivo. Uistinu su kao poklon ostavljen ispred vrata u koji se dugo i dugo gleda i već sam ih pročitala nekoliko puta.