Ali dobro, svejedno je ostalo još nekoliko dana. Nije sve bilo baš toliko loše. Izrodilo se iz toga par dobrih pjesama, jedna loša, moje uobičajeno i ponavljajuće gunđanje o tome kako mi se ništa ne piše…ali kad se sve sabere i oduzme…stvarno je slabo šta za priču. Uglavnom je sve za nekog privatnog dnevnika. A to već nije zanimljivo. Ovako bar neko može da ti (argumentirano) kaže da si budala što govoriš to i to. Onda ti, osim ako nisi neki napuhanko, kontaš: "Aha, vidiš – budala sam, znači neću više tako, drugačije ću…"
Hej pa mi ustvari imamo ovdje moć da jedni druge popravljamo i usmjeravamo. Koja je to moć! A imamo i moć da nekome pokvarimo dan. Imamo i moć da nam se neki post čak piše u dobro ili loše djelo. Zamislite sada ovaj post pregledaju (kao što i pregledaju) dva anđela/meleka zadužena za zapisivanje dobrih i loših djela. Ja vjerujem da najviše što njih zanima ovdje je to da li sam i u kom smislu spomenula Stvoritelja i koja je namjera/nijjet posta. I stvarno, koja je namjera ovog posta? (Uh, ovo mi je došlo kao neko otrježnjenje.) Moramo imati čistu i lijepu namjeru u svemu što radimo i ne možemo stvari raditi samo iz dosade ili puke razonode…
0 comments on “DAN 22”