***
A šta ako sam, ovako nesnađena,
Zadesivši se najednom na čistini srca
I odveć naviknuta na uzdah i grcaj –
Novi početak sa prazninom zamijenila tog trena?
Nad životom praznim poput bijeloga papira
Što čekaše ispis od strane mog pera,
Ja bijah krivi rezon i pogrešna mjera
Označivši praznom tu poruku mira
I činjaše mi se ko kraj i strahota
Taj početak u novom životnom razdoblju,
Ko umrli kad shvati da se nalazi u grobu,
A samo je na pragu novoga života.
Kada žena nauči odložiti osjećanje isključivo za vlastitu (od sebstvo) intimu, postane dva muškarca.
Vrlo lijepo 🙂
Eeee sta bi ja tebi sve mogo rec, moja staaara jarance 😀
Aaaaaa, hvala Vasionia 😀 Pravo da kažem preznojila sam se ispravljajući ovu kratku pjesmu. Nije to uvijek tako, i nekad baš slova otklize tako lako, a nekad, kao sad, kad pokušavam ustrojiti misao jer želim prije svega misaonu pjesmu, osjećam se kao da krotim divljeg konja. Ali kada ga na kraju ukrotim, pošteno odahnem.
Posebno mi se sviđa zadnja strofa.
<<<
mozda ovako: tik-tak.blog Svidjal ti se ?
Thanks Riss 🙂
Kako jeftin naziv, katastrofa.
Pa vidjela si kako Nike ima jednostavan oblik onog svog logoa, a kazu da je to od najboljih na sivjetu. Dakle nije uvijek u prostom i nekvaliteta
Moram organizovat natječaj. Ko mi smisli najbolji naziv bloga u koji mogu strpat i poeziju i zafrkanciju i babe i žabe, dobija…šta bi mogo da dobije…
Ovo sto sam ti ja predlozio je ustvari sveoubuhvatno, dakle obuhvata: i lijevo i desno, dakle jedan momenat je sve lijevo, i jedan momenat je sve desno tj. moze se ocekivati sve 🙂
Ma lahko je misao izraziti.Poznavalac jezika i misli ce svaku ,ama bas svaku ,misao jezikom predociti.Misli jesu neodredjene ako je izvor nepoznat dok nema nista neodredjeno sa poznatim izvorom koji samo trazi razlicito tumacenje shodno pripadajucoj logici
Medjutim,romanticarska masta nema adekvatan jezek .NEMA!To je nikad dosegnuta ljepota ili LJepota.To je stara spoznaja a tefteri se sa onu stranu razuma.
Glede naslova :”>>U namjeri a se dostigne stanje bez zelja i patnji ,covjek mora da slijedi odredjeni put.Dionice ovog Osmostrukog Uzvisenog Puta su sljedece:Ispravno vidjenje ,Ispravno misljenje,Izpravan govor,ispravna Zarada za zivot,Ispravno Vladanje,Ispravno Stremljene,Ispravna Obazrivost i Ispravna Koncentracija.
Ovo je “Istina Prestanka Patnje”
Originalni naziv bi trebalo izvesti iz tvoje “Poezije razuma”koji sam komentarom i citiranim naglasio i straha naturalistickog pjesnicenja koji nikad covjeku ne vraca nadu u drugacije od njegove truhle ucmalosti.
Kad mi trehne na pamet naziv bum ga i predbiljezil.
Pjesma se moze slagati mislenima ali bez ove druge determinante ne zadovoljava pjesnicki narativ…mnijem …ako u meni upce postoji misao
“>>Vrlo lako zapazam sto ta pjesma NIJE dok mi je ,skoro,nemoguce iskazati sto ta pjesma JESTE”
Nesto kao od druga do druga a malo sta od druge do druga
ispravka:od druga do druga kruga prepoznatljivog a malo od druge do duge ka izvoru kruga koji se naslucuje.
Hvala.
“Poznavalac jezika i misli ce svaku ,ama bas svaku ,misao jezikom predociti.”
Svakako. Ali takav poznavalac nikad neće prestati težiti tome da nešto kaže bolje i smislenije. Smislenost je nešto što je meni jako važno. Čak i u poeziji u kojoj se može iznijeti totalna apstrakcija u kojoj se ništa ne čini kao da ima smisla a opet izaziva divljenje. Ta apstrakcija i kod mene izaziva divljenje, ali ništa osim divljenja. Divim se nečem što ne razumijem. Tako se mogu diviti i samom šejtanu kad lijepo zazvuči. Tako da bježim od toga i težim ka smislu u svemu, pa i u poeziji.
Bitno mi je da nešto mogu razumjeti. Vidiš, bitno mi je da i tebe mogu razumjeti. Ti se izražavaš na jedan jako specifičan način koji u sebi nema apstrakcije ali se na prvu čini kao da je ima. Ponekad pročitam tvoj komentar i ništa ne kontam. Pročitam ga drugi put i kao da se jednom okrene ključ u bravi. Treći put se opet okrene ključ i omogući mi se ulaz. Kao da mi se kaže: “Vidiš, bilo je prosto, samo otključaj.”
Btw. znam da si Halid mada nisam smatrala za neku potrebu da kažem da znam. Da ne ispadne ko da sam otkrila Ameriku. Lako te je prepoznati i to vjerovatno svakom kome si ikad na blogu ostavio neki komentar. Niko drugi se ovdje ne izražava tako i ne postoji mogućnost kopije, bar što se toga tiče, za ostalo ne znam.
Sjećam se da smo se par puta, prije nekoliko godina, raspravljali u komentarima na mom starom blogu, i to u vrlo negativnoj atmosferi. Ne sjećam se u vezi čega a i inače zadnjih godinu dana imam problem sa pamćenjem, no i da nemam – nisam zlopamtilo, što je možda i najvažnije.
Da se mogu vratiti u prošlost, otišla bih na svoj stari blog i svađala se sama sa sobom u komentarima, tako da…
Da nastavim o apstrakciji, nisam se tu dovršila. Znači dislajkujem je, mada joj se i dalje mogu diviti, ali bez razumijevanja, a sve što se dovoljno ne razumije
nije u stanju da dovede do većeg duhovnog razvoja. A ja ne želim samo da se nečemu divim, želim malo dublji, i opet – SMISLENIJI odnos sa tim. Istovremeno sam svjesna činjenice da poezija mora da ima izvjesnu dozu apstrakcije kako bi uopšte ličila na poeziju…pogotovo ona u slobodnom stihu, koji, lišen rime kao specijalnog efekta, mora da ima neki drugi specijalni efekat, a to je upravo ta apstrakcija…inače će pjesme ličiti na nabrajalice kao npr one od proslavljenog Fb pjesnika…ajd da ne spominjem kojeg jer svaka riječ nađe svoj put do nekoga.
Uglavnom, težim smislu i razumu u svemu, pa čak i u emociji. Ne postoji dzaba izraz “zdrave emocije”. Ne želim da se odajem bolesnim stvarima, bez obzira koliko uzvišenosti može poteći iz bolesne emocije kada se pretoči u poeziju. Znam to jako dobro jer su jedne od mojih najljepših pjesama potekle iz jako bolesnih emocija, čak imaju i dosta one privlačne apstrakcije…i neka ih, opet ja njih volim jer imaju bar jednu univerzalnu poruku koja može poslužiti za sva vremena, zato ih se nisam ni odrekla.
Zbog te želje za smislom i jasnoćom u svemu, dolazim u konflikt sama sa sobom a to je mozda jedan od glavnih razloga mojih čestih blokada. Šejtan želi da dođe i da moje riječi uljepša onako kako on najbolje zna i umije, ali ja to ne želim tako i želim kako On hoće…želim ljudima biti razumljiva i jasna. Istovremeno ne želim zapasti u totalnu prostoću i tako se stalno ljuljam na ivici svog konflikta…sve u svemu teško mi je, čak plačem dok ovo pišem i još mi je teško zbog mnogih drugih stvari koje imaju veze sa tim a za koje bi trebalo dosta vremena da se objasne.
Možda nikad neću dostići to čemu sam težila, ali želim da se vidi da sam težila, da sam hrlila ka jednostavnosti i razumljivosti u svemu jer sam znala da to dvoje ne može doći od šejtana dok je sve drugo – mada lijepo – nadasve upitno i sumnjivo.