Kako bih ispunila sebi postavljen izazov o pisanju svaki dan u periodu od mjesec dana, ponekad ću morati početi post kao pregled svog nezanimljivog dana onda kada mi se baš neda ništa pisati, kao npr. danas. Možda se u tom pregledu nađe nešto što će me zadržati i preusmjeriti na neki novi i ljepši tok misli tako da odustanem od dosadnog prikaza svog dana i skrenem na nešto zanimljivije što mi u datom trenutku zaokupi misao.
…
Ustala sam rano kao i inače.
Ustajem tako otkad znam za sebe i nikad mi nije trebao alarm. Rano jutro je i jedini period u danu kada se osjećam istinski dobro…i evo već mi misli skrenuše na početak jedne moje pjesme koja se na neki način dotiče tog ranog ustajanja:
Da li to živim ili samo odrađujem život
u duplim smjenama
jer više ne osjećam ništa drugo osim umora…
Praznina, kao bolan zub,
popusti jedino kada sviće
pa se budim jako rano
kako ne bih propustila jedini iskren susret sa svojim bićem.
(…)
Kako je želudac nekako najaktivniji ujutro, tako je kod mene i mozak najaktivniji baš tada. Mogla bih odmah nakon otvaranja očiju pričati s nekim o raznim temama, bez da imalo „odjutrim“. Moj muž to već ne može i on je pravi jutarnji mrgud.
I ja sam donekle bila jutarnji mrgud i to onda kad sam bila u radnom odnosu. A kako i ne bi bila kada se probudim i sjetim se u kakvu jazbinu moram ići. Koliko god sam nervozna otkad ne radim, toliko shvatam da bih na poslu bila isto toliko nervozna, plus ponižavana i izrabljivana. Ovako mi ostaje samo nervoza, tako da…neka, hvala, bit ću ja samo nervozna.
Cijeli svoj mali život sam radila, vrijeme je vala za penziju. 33 godine je meni taman za penziju kada je žena u pitanju 😀 Samo par mjeseci u firmama u kojima se radi fizički posao, ostavi traga na ženi.
A ne 10 godina.
Tamo se i aktivirao moj problem sa vidom koji je do tada bio savršen. Ali kako je direktor ugradio velike reflektore, osjetila sam da su mi oči izložene prevelikoj svjetlosti koja im prije svega nije potrebna. Kraj onoliko dobrog vida, meni definitivno nije trebalo ništa da mi dodatno osvijetli mjesto na kojem radim. A on je samo htio (duša brižna, slatka) da mi bolje vidimo pa nam ko pilićima osvijetlio.
Morala sam kupiti zaštitne naočare sa polarizovanim staklima i to je donekle umanjilo problem. Prije toga su mi oči bile toliko umorne da me to prisiljavalo da idem na spavanje jako rano zato što sam osjećala zamor u očima iako mi tijelo nije bilo umorno.
U ovih par mjeseci kako ne radim, oči su mi se počele vraćati u normalu. Koristim i umjetne suze koje mi dosta pomažu.
Uglavnom, u toj firmi sam bukvalno počela da propadam. Oni koji nisu bili dovoljno sposobni su uvijek pošteđivani, dok su svakome za koga bi vidjeli da se malo više trudi, dodatno sjeli za vrat i natovarili mu posla za dvije osobe. Htjela bih detaljno pisati o tome šta se tu sve dešavalo i kako se za mene završilo, ali neki me srklet uhvatio i želim što prije da skrenem sa teme koju sam sama započela.
A možda čak i da završim ovaj post. Pa da. Eeeeh je li se ko sjeća blogerice fridakahlo (tako nešto) koja je prije nekih 7 godina išla od blogera do blogera i iznosila šta mu sve nevalja i valja što se tiče bloga, gramatike i tako tih stvari. Marširala je blogom kao neka blog-policija.
Sjetih se kako je i do mene došla i upozorila me na dužinu postova rekavši da je ljudima dosadno da čitaju duge postove te me savjetovala da ih skratim. Išlo joj je na živce i što sam u jednom postu upotrijebila riječ „pih“, koja se po njoj nije uklapala u cjelokupnu atmosferu posta i smatrala je da taj izraz tu nije primjeren i da uveliko odskače.
Ja sam sa ženom raspravljala i raspravljala, ali evo godinama nakon toga shvatam da je Frida bila upravu. Uistinu toj riječi tu nije bilo mjesto i apsolutno je srozala uzvišenost izraza u ostalim dijelovima rečenice.
Hej Frida Frida,
evo sad ti kapu skidam!
Mens cini da sam i ja ko Frida 😀
Svi imamo doba dana kad najbolje funkcioniramo… neko jutro neko noć…
NKTB,
Ti ovdje dođeš ko UN. Hoćeš da napraviš od blogera Ujedinjeno Blogerstvo 😀
romanoff,
Da, zato treba jedni drugima da se prilagođavamo.
..ali koliki mi je čojk mrgud ujutru, ponekad mi se čini da me mrzi 😀
hehehehe, kako si ti to dobro primjetila 😀 Mozda bih tako trebao nazvati blog, a ne da ga zovem “hajnebudipegla” 😀
U tom slučaju ćeš meni dati ovaj sad naziv jer trenutno više meni paše mom blogu 😀
Da je Frida tu sad bi ti ona rekla šta sve ne valja.
Moš mi se zahvalit za jedno 7 godina. 😛
tramvaj se pofridio 😀
A de valja bar nešto. Zato i pišem duže postove nebil’ ubola bar zrno mudrosti 😀
Pa ne valja ti to nevalja. 😛
Ferida kahlo je bila ispred svog vremena zena… 😀
..a ja iza svog vremena. Moralo je proći čak 7 godina da se složim s njom 🤣
Pa dobro Azra, a koja si ti stara blogerica?
Mislim da ti ne bi ništa značilo da kažem, pošto se i nisam nešto dugo zadržala ovdje, niti imala neki aman-zaman zapažen blog, ali evo mojih starih nickova, čisto radi informacije: AzraSamJa i Rahmah.