Ova misao mi prođe kroz glavu nakon što srknuh par gutljaja kafe bez šećera (koju inače pijem sa šećerom). Otkako sam došla na najveću kilažu u svom životu, odjednom na rafinirani šećer počeh da gledam kao na nešto što bi me čak moglo ubiti ako ga ne držim na nekom pristojnom rastojanju.
Ali šećer je samo prvi korak. Pobijeđena činjenicom da se negdje do tridesete i može dobro izgledati zahvaljujući samo dobrim genima, najednom shvatih da su i ti geni haman ostarili te da ih malo treba pustiti na miru, a u službu nastojanja da se i dalje izgleda dobro – uposliti nešto drugo, a šta drugo nego samu sebe, koliko god mi to bilo mrsko. Srećom mi je od toga ipak mrža slika sebe u mogućoj verziji budućnosti – sa vidno izraženim podvoljkom koji je već sada počeo da se formira. Malo mi nezgodno priznati da sam guglala "liposukcija podvoljka", kontajući da tu ne bi trebalo biti problema sa šerijatske strane jer ne namjeravam mijenjati izgled koji mi je Bog dao…pa brate nisam se rodila sa podvoljkom niti mi ga je Bog dao, on se ne svrstava ni u šta i ne može se čak nazvati ni dijelom tijela. To je nesto kao da imaš rep – pa normalno da ćeš odstraniti rep kad ti ne pripada.
Kako god, ipak shvatih da nemam para (kao da to od početka nije bilo tako), ono nemam para čak ni za dijetu – znači i dijeta otpada. Otpadaju svi fancy načini mršavljenja a preostaje samo klasično bušenje kašike. Još ću na kraju BITI PRISILJENA DA ZAVOLIM i neki sport. A zasad ne volim nijedan sport osim umjetničkog klizanja (ono volim da GLEDAM taj sport ?).
Prije nekih godinu dana sam imala fazu kada sam svako veče išla trčati, i taman kada bijah na ivici da totalno zavolim trčanje, u tome me omeo čopor pasa lutalica koji su valjda htjeli da malo okušaju brzinu sa mnom.
Kažu kada ima volje da ima i načina. Meni je trebao samo način bez neke naročite volje, jer ne vidim zašto bih trebala da se satarem pokušavajući pronaći način za nešto toliko prosto kao što je trčanje. No u posljednje vrijeme, svaki put kad izađem napolje, doživljavam blage traume – da li to bilo od nekog ko je u blizini bacio petardu baš kada sam bila u sred nekog razmisljanja, da li od čopora pasa koji se odjednom stvore oko mene, da li od glasnog povika nekog ciganina u trenutku mimoilaženja sa mnom…ono kao da se svijet pošteno trudi da me isprepada.
A možda su to samo simptomi starenja: povećana potreba za tišinom i preosjetljivost na glasne zvukove. Ipak, volim neke glasne zvukove, i to baaš glasne, ali kada ih sama izaberem, ne kada mi ih neko drugi nameće.
Svi se izgleda debljaju s godinama 🙂 Eno moj brat, koji nam je bio sinonim za vitku liniju, eno ga jedno 20 kila dobio. Al znam sta je u pitanju. Kad je ostavio cigare, poceo da jede slatkise. Slatkisi su neodoljivi ali oni su glavni razlog debljanja. Ja se evo isto trudim, i mens cini nije mi do sada islo nikako. Ali evo nesto se ko novo desavaaaa :)…
pa brate nisam se rodila sa podvoljkom niti mi ga je Bog dao… toliko se pronalazim!!! i isto kao ni ti, nemam para za operacije! zdrava ishrana mi je špinat iz konzerve! počela sam neku dijetu prije više od mjesec dana i evo 5kg manje.. nije Popaj džaba jeo špinat! 😀
GOOD LUCK! <3
Pronalazim se apsolutno u čitavom ovom postu, spiritualno.
NKTB, eh isto mi se desilo kao i tvom bratu. Cigare su zamijenili slatkiši. Btw. ovaj post je bio iz arhive, sad opet udaram po slatkišima. No da li se meni čini ali ja se nekako srađam sa svojom debljinom i lijepo mi stoji. Ni muž ne želi da smršam a ja više vjerujem muškom mišljenju što se tih stvari tiče. Bila sam smršala deset kg ali sam ih opet vratila kada sam vidjela da sam izgubila sve atribute. Neka tinejžeri budu tinejdzerski zgodni, nije za mene više ta kilaža, prevelika mi je glava za nju. Ali moram opet početi sa brzim hodanjem, ono mi je pomagalo da se i psihički osjećam bolje.
carrieno1,
Eh problem podvoljka je baš realan. Sada sam došla do uvjerenja da ne trebam smršati ali podvoljak se mora riješiti. Naću nešto da ga “isiše” valjda 😀
A hej, negdje nakon pisanja ovog posta (prije godinu dana), započela sam sa brzim hodanjem, izbacila svo slatko, jela jaja, sir, tunjevinu i salate, malo hljeba samo jednom na dan… brojala kalorije, mislim da sam svaki dan jela 1200 kalorija (tako nešto) i smršala sam 10 kg za neka dva ili tri mjeseca, ne mogu se sjetiti. Sir nije skup, jaja isto, tunjevina 2 KM…uglavnom bitno je ne preći broj ovih kalorija i ne jesti slatko osim pomalo grožđica i sl,dvije kockice crne čokolade sa 75 % kakakaa ponekad uz kafu. Hljeba samo jednom na dan i to malo. Nisam bila nešto ni gladna jer jaja i sir su prilično zasićujući a nemaju puno kalorija.
koraline,
šaljem zagrljaj.
Think pink! Kafa uvijek dobro dođe!
Primarno je (ako je to ikako moguće), misliti pozitivno u ovo teško vrijeme zimskih depresija i CoronaVirusa. Pozdrav!
Pa eto trudim se da mislim pozitivno ali realno pozitivno, ne “utopijski pozitivno” – ako tako mogu da se izrazim.
A zanimljivo da sam ja ustvari zimski tip, teško podnosim ljeta i bukvalno me hvataju “ljetnje depresije”.
Toplo otpozdravljam!