– Lijepo sam ti rekla da nedjeljom volim malo duže spavat. A ti me pravo iz kreveta dovede na ovu kišu!
– Tobe tobe, pa rekla si da voliš kišu. Mislio sam da će ti se svidjeti iznenađenje. I šta se žališ; ne kisneš, vidiš da je natkriveno. Pa ovakav ugođaj nema niko!
– Ma ne…nisam mislila tako…sviđa mi se…prelijepo je…samo, nisam se još najbolje razbudila…i šta će mi ova narandža na sabahu, gdje je kahva?
– Evo, sad će bit i kahva. Ako i poslije kahve budeš ovako čangrizava, ja odo na jezero pecat a ti budi sama cijeli dan!
– Čuj, pecat! On bi išo pecat! Pa da znaš da bi i ja krenula s tobom…kad si mi ikad reko da ćeš i mene naučit da pecam, pa ništa od toga. I ne sjećaš se da sam ti rekla kad smo se tek upoznali kako sam uvijek imala želju da se naučim pecat…
– Ja se ne sjećam? A šta ti misliš čemu služi onaj drugi štap u ostavi što sam ga skoro kupio?
– Ajde biži…odo nam stavit kahvu…a evo već sam se razbudila od ovolikog raspravljanja….ah, kako je lijepa kišica…što si ti u kratkim rukavima, smrze se…odo ti donijet duksericu…a opičena insana, ljeti se obuče, a zimi hoda skoro pa gologuz…
– Pa zar nisi jednom rekla da me najviše voliš gologuzog, haaaa???
– Mrš!!!!
0 comments on “DAN 5”