„Prvo pogledaj šta ti je najbliže, prije nego što kreneš u potragu za onim što je daleko…“
Prvo sam gledala Bosance (stvarno jesam!), vidjela da im se nešto i ne sviđam, i ja šta ću – krenem da gledam preko 7 mora i gora; kad ono – tamo stanje bi znatno drugačije. Eh sad zašto je to tako…ne bih ulazila u to; uglavnom smatram da u životu i prečesto, i to po pitanju svega, treba uraditi ono što se može uraditi a ne ono što je idealno. Pristati da imaš ono što vidiš da možeš imati i što se čini kao DOBAR, a ne idealan izbor. Mene je bukvalno spasila svijest o tome da ja sama po sebi, takva kakva jesam – i nisam za bolje od dobrog. Međutim, i tu život može iznenaditi, čak skrivati ideal u nečemu što se na početku samo čini kao dobar izbor. Kroz taj ideal ti ujedno može pokazati da si mnogo bolji čovjek nego si mislio da jesi.
Sada me bukvalno sramota što sam svog muža na početku gledala samo kao na dobar izbor, na nešto što u datim okolnostima MOGU imati, s obzirom na zamršenu situaciju kao i na činjenicu da mi prosto ne ide sa našim ljudima.
Ono što istinski želimo u životu, nikada ne dolazi u formi u kojoj očekujemo da dođe. U tome je zamka. Kontaš nije to to – jer si spriječen da to prepoznaš zbog nametanja sopstvene vizije o tome kako treba da izgleda i da se ponaša to nešto.
I kreneš dalje.
Osta za tobom ono što je bilo idealno za tebe. Dobiješ ono što si prepoznao kao ideal po tome što se poklapalo sa tvojom vizijom o idealu, i tek kroz dugotrajni proces uvidiš da to nije ono što je istinski dobro po tebe.
Kako izbjeći ovu zamku?
Jednostavnim "uplitanjem" Boga i aktivnim konsultovanjem sa Njim. Svakako da je On i bez toga upleten u svaku poru života ali bitnu razliku igra naša SVIJEST o tome.
Gledajući iz ovog ugla, svjesna sam da sam zbog vizije koja mi je bila kao mrena na srcu i očima, propustila par idealnih izbora. Srećom da i kod Boga postoji popravni. I to kakav popravni!
Bas mudro, zrelo razmisljanje. Svaka cast za post, odlican je
Thanks bro!